Mafija na filmu i u stvarnosti

U filmovima je publika s njima često suosjećala, ponekad se možda čak i identificirala, a nadamo se da je u stvarnosti ipak drukčije. Ma u kako prihvatljivom svjetlu ih sedma umjetnost prikazala, iza onog što obilježava pojam "naša stvar" ostao je popriličan broj leševa i malo tko je po tom pitanju mogao bilo što učiniti.

Riječ je, naravno, o svim onim momcima koje su neki nazivali dobrima, neki lošima, a u većini su slučajeva završavali mrtvi. "Bossovi" ili "kumovi" kojima je obitelj svetinja, a sve uokolo džungla za preživljavanje.

Kum

Don Carlo Gambino jedan je od najmoćnijih vođa mafije koji su djelovali na području SAD-a. Dobar nos za posao i držanje do tradicionalnih vrijednosti priskrbili su mu poštovanje suradnika kao i suparnika.

Kada mu je pristupio Vito Genovese s planom da maknu Anastasiju, Gambino nije morao dva puta razmisliti, no shvatio je i da je Genoveseov motiv da mu pristupi bio to što je smatrao da će ga moći kontrolirati. Pokazalo se da je ova Genoveseova prosudba bila fatalna pogreška.

Gambino se udružio s Luckyjem Lucianom, Meyerom Lanskim i Frankom Costellom u namjeri da sruše Genovesea.

Umjesto naručenog ubojstva, namamili su ga u trgovinu drogom i dojavili policiji mjesto primopredaje.

Pravo 'Lice s ožiljkom'

Al Capone vjerojatno je najvažnija osoba organiziranog kriminala, a počeo je kao izbacivač za sicilijanskog "bossa" Frankieja Yalea. U tom razdoblju je i zaradio ožiljak na obrazu zbog kojeg dobiva nadimak "Lice s ožiljkom".

Događaj kojim je zapečatio položaj bio je "Masakr na Valentinovo" kada je po njegovoj naredbi u jednom danu smaknuto sedmero glavnih ljudi suparničke bande.

Al Capone proveo je u zatvoru ukupno 11 godina i to samo zbog utaje poreza. Posljednje zatvoreničke godine proveo je u Acatrazu gdje je velik dio vremena proveo u bolnici zbog sifilisne demencije.

Sretan čovjek

Charles "Lucky" Luciano odgovoran je za najvažniju reformu u povijesti organiziranog kriminala. 1931. godine, uz pomoć kolega mafijaša, sazvao je prvi sastanak sindikata kako bi se organizirali te reducirali konflikte među bandama.

Nakon što je djelovanje sindikata počelo cvjetati, Luciano je nastavio s vlastitim poslovima, među kojima je najviše pažnje posvećivao prostituciji. Za njega se uvijek moglo reći da je živio "punim životom": žene, kocka, afere i opet žene, a s vremenom je, logično, uspostavio i lanac bordela.

Nasilan i okrutan odnos prema djevojkama nije mu mnogo pomogao kada ga je javni tužitelj Thomas Dewey posjeo na optuženičku klupu. Većina zlostavljanih žena jedva je dočekala priliku za osvetu, ne više toliko "sretnom" Lucianu.

Pivski barun iz Bronxa

Iako je Dutch Schultz bio među osnivačima sindikata, ubrzo je izgubio naklonost "šefova" Caponea i Luciana. Željan moći, Schultz je krenuo u rat protiv nekadašnjeg prijatelja Mada Doga Colla.

Tijekom dvije godine, koliko se skrivao izbjegavajući tužbu za utaju poreza, ostavio je "carstvo" bez zaštite, što je objeručke prihvatio Lucky Luciano.

Dutch se vraća i odmah ubija Boa Weinberga, svoju nekadašnju "desnu ruku", koji je popustio pred Lucianom.

Lucky mu je vratio imovinu i zauzvrat zatražio nalog za ubojstvo Thomasa Deweya koji je predvodio posebnu jedinicu za borbu protiv organiziranog kriminala.

Nekoliko sati prije nego što je trebalo biti izvršeno smaknuće, Shultza i njegove tjelohranitelje ubila su dva neidentificirana muškarca u restoranu Newark.

Prenasilan za Caponea

Baby Face Nelson, pravim imenom Lester Gillis, počeo je kao sitni lopov koji se, radeći za Ala Caponea, pretvara u egzekutora izvan kontrole.

Njegovu nasilju nije bilo kraja pa uskoro ubija sve, čak i one koje je samo trebalo zastrašiti, zbog čega ga Capone skida s platne liste. Baby Face se unapređuje u pljačkaša banaka i priključuje Dillingerovoj bandi.

Kako se strast za pokoljem u Nelsonu nije stišavala pa je u nekoliko navrata pobio ne samo policajce nego i sve slučajne prolaznike, a među ostalim i nekolicinu agenata FBI-ja, Dillinger ga izbacuje iz "družine". Baby Face Nelson poginuo je kako je i živio - smrtno je ranjen u rafalnoj paljbi.

Čovjek koji je udahnuo život Las Vegasu

Benjamin Siegel zvan Bugsy bio je blizak s Luckyjem Lucianom za kojeg je ubio suparničkog šefa Joea Masseria.

U razdoblju kada američka vlada počinje sve jače pritiskati organizirani kriminal Siegel počinje s investicijama u prostituciju i kockanje. Posao mu je krenuo tako dobro da je uskoro imao dovoljno za osnivanje grada kocke u nevadskoj pustinji Las Vegasa.

Ubijen je dok je gledao kroz prozor svog apartmana, a ubojstvo su naručili njegovi bivši poslovni suradnici.

Kum

NA FILMU

Doslovno ili s manjim preinakama sve je ove događaje prepričala sedma umjetnost približivši nam nepoznati i većini nerazumljivi svijet "Cose Nostre". Prisjetimo se onih koji se najčešće spominju.

Kada je 1972. prvi puta emitirana epska priča o talijansko-američkoj mafijaškoj obitelji "Kum" Francisa Forda Coppole zauvijek se promijenio naš pogled na organizirani kriminal.

Film, temeljen na istoimenoj priči Maria Puza, donio je Oscara Marlonu Brandu i proslavio Ala Pacina i Jamesa Canna.

Ono po čemu se film razlikovao od ostalih bio je naglasak na obitelj više nego na zločine. To je, među ostalim, pomoglo publici da se identificira s protagonistima, a sve je zajedno rezultiralo nezapamćenim uspjehom svih triju nastavaka. Kum je bio savršeni primjer zašto je "Cosa Nostra" opstala sve te godine, veza koja nadilazi povezanosti običnih obitelji i režim koji djeluje prema najstrožim društvenim pravilima.

Lice s ožiljkom

Original iz 1932., u kojem je Paul Muni tumačio Tonyja Camontea, kao "Lice s ožiljkom", snimljen je u vrijeme velike depresije, a financirao ga je Howard Hughes. Bio je to jedan od najimpresivnijih filmova svoga vremena.

Ekranizacija priče o sitnom lopovu te njegov uspon i pad na mafijaškoj ljestvici moći, u vrijeme kada je Lucky Luciano osnovao sindikat, a Capone pred sudom odgovarao za utaju poreza, nije mogla ne utjecati na javnost. Režirao ga je Howard Hawks, holivudska legenda, a Muni je glumio bez premca. 1983. "Lice s ožiljkom" prepričao je Brian DePalma, a utjelovio ga je nitko drugi do Al Pacino.

Nedodirljivi

Samo četiri godine nakon što je javnosti "pustio" svoju preradu "Lica s ožiljkom", DePalma se vraća s novom epskom kriminalističkom pričom. I opet je u pitanju prepričavanje klasične priče u kojoj glavnog negativca tumači Robert DeNiro.

Nedodirljivi su u originalu bili uspješna televizijska serija o stvarnom junaku Eliotu Nessu i njegovoj grupi lojalnih ljudi posvećenih borbi protiv organiziranog kriminala u vrijeme prohibicije. Nessa je u seriji tumačio karizmatični Robert Stack dok ga je u filmskom uratku naslijedio Kevin Costner. Iako se DePalma poigrao s nekim činjenicama, kao na primjer smrću Franka Nittija, nadoknadio je to u cijelosti vrhunskim uratkom.

Dobri momci

Briljantna adaptacija Martina Scorsesea utemeljena je na istinitoj priči o Henryju Hillu, čovjeku koji je izdao mafiju.

Ray Liotta u ulozi Hilla prepričava svoj život dok mu DeNiro i Joe Pesci pomažu upotpuniti cjelokupnu Scorsesejevu sliku nenadmašnim crnim humorom. Ovdje je, uz film Donnie Brasco stvoren novi način gledanja na mafiju.

Dok su prijašnje priče završavale porukom kako se zločin ne isplati, "nova škola" je ponudila objektivniji i ne toliko glamurozan pogled na ono od čega se uistinu sastoji njihov život. Prvi je put u pitanje dovedena i "Omerta" – zavjet šutnje.

Puno razlike u današnje vreme nema između mafije na filmu i u stvarnosti,svi današnji kriminalci se porede sa njima i nema ni jednog a da se ne poredi sa nekim od gore navedenih.Kad realno sagledamo sliku današnjih kriminalaca kod nas mislim da je svakom jasno,pogotovo klinci...oni prosto gutaju ovakve filmove i maštaju da će jednog dana postati jedan od tih likova.
Danas uglavnom svi žele postati mafijaši...što me uopšte ne zaprepašćuje u kakvoj državi živimo,umesto da se grade nove škole i bolnice sve više se grade samo novi zatvori jer u starim više nema mesta...